Sjurio bi se dijagonalno prema kaznenom prostoru s lijevog i(li) desnoga krila, ovisno o situaciji, pa poput šila probio obranu, kao rovokopač raskrčio prostor, a kroz suparnike prolazio kao kroz holograme, kao da nije riječ o stvarnim preprekama. Takav je, ubojit, silovit, brz i stamen bio Stjepan Deverić, dijete iz maksimirske nogometne škole, jedan od nositelja Dinamove atomske navale u slavljeničkoj 1982. godini.
Jedan od važnijih trenutaka sezone bila je Dinamova jesenska pobjeda protiv Partizana u Zagrebu s 1-0 kad je potkraj prvoga poluvremena upravo on bio strijelac, i to u trenucima dok su plavi igrali s desetoricom nakon isključenja Bore Cvetkovića. Poseban začin cijeloj sezoni bio je njegov pogodak u Splitu za vodstvo s 2-0 u pobjedi s 2-1. Baš je to možda i najljepši trenutak sezone, pogotovo s obzirom na primanje lopte, okret, dribling, udarac u suprotni kut.. Trener Miroslav Ćiro Blažević imao je svoju viziju, bio je poseban motivator, a njegove psihološke metode osjetio je i Deverić. Zamijenio ga je ujesen u Tuzli zbog nediscipline pa je sljedeću utakmicu protiv makedonskog Teteksa iz Tetova, igranu u Zagrebu, gledao s tribine. Na kraju je taj njegov manevar ispao produktivan jer je popularni Štef nakon odmaranja protiv Teteksa zablistao na teškom gostovanju kod jakog Sarajeva gdje je postigli dva pogotka, uzdrmao i gredu…
Za njega je, međutim, bila ključna proljetna utakmica protiv Partizana u Beogradu, 0-0. Nakon klinča u kojeg su ga uhvatili prvo Dragi Kaličanin, a potom i Nenad Stojković, ozlijedio se i pauzirao dulje od mjesec dana. Doduše, povratnička je utakmica ipak bila najljepša, prvi put nakon ozljede zaigrao je baš u slavljeničkom zadnjem kolu protiv Budućnosti u pobjedi s 1-0. U Dinamovu je dres osvojio i pokal pobjednika Kupa 1980. i 1983.
Slike
